|
PULA - Očajan sam zbog
stanja u TESU-u i razočaran svima onima koji su mogli pomoći, a nisu ništa
napravili. To je nešto prestrašno. U ponedjeljak će im kasniti točno tri
plaće. Ljudi su gladni, ovdje u Puli, u Uljaniku. Ne dogada se to u
Bangladešu, revoltirano je situaciju u TESU-u komentirao Đino Šverko, glavni
povjerenik Sindikata metalaca u Uljaniku, koji je stjecajem okolnosti na
čelu prijelaznog Nadzornog odbora poduzeća nakon što je bivša uprava dala
ostavku. Unatoč svemu tome, očajno je nemoćan. - Zovem svaki dan
Ministarstvo gospodarstva, pa ti se ne javljaju. Tražimo pomoć preko Fonda,
preko Uljanika, preko mjesne zajednice, bilo gdje. Sramota je za sve koji bi
mogli pomoći, a nisu učinili ništa, veli on.
Na naše pitanje ima li kakve vijesti o kreditu koji
se treba realizirati preko Uljanika, jer se navodno o tome dogovaralo na
zadnjem sastanku, Šverko odgovara: “Neka konačno nešto riješe ili neka
se srame dok su živi”. Ovo je, zaključuje, sramota za cijeli sustav.
Rajko Kutlača, član Nadzornog odbora, dodaje da nitko nije ništa
napravio za ovo poduzeće, a svi su obećavali - od predsjednice Vlade,
ministra gospodarstva, župana, gradonačelnika, Uljanika.
- Oni koji bi mogli pomoći čekaju dodatne garancije,
pa bi se moglo dogoditi da operacija uspije, a pacijent umre. Očigledno
da nikoga nije briga. Poduzeće ima posla i perspektive, ali mora
propasti zbog nečijeg nerada i nebrige, veli Kutlača i pritom ne
okrivljuje pojedinca već tvrdi da sustav ne funkcionira. Prije tri
tjedna dogovorili su u Ministarstvu gospodarstva rješenje, a još uvijek
ništa. Radnici više ne mogu čekati. TESU očajnički treba deblokadu
računa do koje je došlo krajem prošle godine naplatom velikog kredita u
cijelosti nakon što je njihov dotadašnji partner povukao svoja jamstva.
Budući da poduzeće nema u vlasništvu zgradu, jer se ona nalazi na
pomorskom dobru, ne mogu sami podići kredit. Nakon štrajka
početkom ožujka država je izdala jamstvo za kredit koji bi se realizirao
putem Uljanika. Poduzeće, medutim, i dalje posluje u nemogućim uvjetima
blokade, radnici rade bez plaća, a pomoći niotkud. Neki od radnika
javili su nam se e-mailovima. “Čeka se isplata zaostalih plaća. Čeka se
isplata pozajmice kako bi preživjeli još koji mjesec. Čekanje je postalo
strategija. No postaje jasno da svako čekanje dovodi u pitanje sve
ugovorene poslove. Čekanjem se dovodi u pitanje opstanak firme i
budućnost radnih mjesta. No jasno je da čekanje gladni nežemo
preživjeti. Unatoč tome zaposlenici uredno dolaze na posao i izvršavaju
svoje obaveze.” Dio je to pisma jednog od 138 radnika iz Uljanik TESU-a.
Regularna se plaća ne isplaćuje od prosinca, jer je račun tvrtke
blokiran.
Dobivaju svojevrsne
pozajmice od kojih se ne oduzimaju krediti. Doprinosi nisu uplaćeni još
od lanjskog kolovoza. Najgore od svega pada im neizvjesnost. Čekanja su
se produžila na beskonačne dane, dani u mjesece. Obećanja stižu, ali ne
i ostvarenja. “Svi koji donose odluke o našoj budućnosti, bilo to
Ministarstvo ili Uljanik, dobili su plaću, ali ne i mi”, potužio
se jedan od zaposlenika, žureći na poslijepodnevni posao u “fušu”.
- Od nečega moraš živjeti, dodaje. Uljanik je 2003. godine dionice
TESU-a prodao Ministarstvu financija koje se nije upisalo u vlasništvo.
Tada, 2003. godine, TESU je imao raznolik proizvodni program, tisuću
zaposlenih, dvije hale na zemljištu koja su kasnije prodana
za trgovačke centre. Dionice bi se ovih dana trebale upisati na ime
Ministarstva gospodarstva, odnosno Fonda za privatizaciju. - Što će se
upisati u vlasništvo: 135 gladnih zaposlenika, zastarjele muzejske
strojeve, dotrajalu tvorničku halu i jednu proizvodnu djelatnost:
proizvodnju generatora, pitanje je koje danas postavljaju radnici.
Prošla su tri mjeseca od štrajka nakon kojeg je Uprava dala ostavku.
Formirana je prijelazna Uprava pod patronatom državnog tajnika za
gospodarstvo Rudera Friganovića. Obećanja koja je dao pred skupom
radnika bila su da će u roku mjesec dana država regulirati vlasništvo,
omogućiti likvidnost za normalno odvijanje proizvodnje te isplatu svih
zaostalih plaća i doprinosa, te tehnološku obnovu. Do danas se ništa
nije promijenilo, ali se ciklus proizvodnje i u ovakvim
uvjetima ne prekida. Sklapaju se novi ugovori za gradnju hidroelektrana
za Italiju i Sloveniju te s Uljanikom za tankere i uskoro za opremu
jaružara. Isporučuju se gotovi generatori. - Radnicima je više svega
dosta, prebacivanja odgovornosti vlasničkih obveza izmedu holdinga
Uljanika i države. Mislimo da je vrijeme da dobijemo odgovore od
državnog odvjetništva na pitanja o zbivanjima u poduzeću od 1993. do 4.
ožujka 2010. godine. Bilo bi pošteno prema svim zaposlenim radnicima
TESU-a da se to učini, naglašava jedan od radnika u upućenom nam e-mailu
i dodaje: “Bez obzira je li riječ o nebrizi ili nečijem interesu, krivci
moraju snositi konzekvence |
