|
 Darku
Ostoji, prvom čovjeku SN Holdinga, telefon je neprestano zvonio u petak
navečer. Javljao se samo na najvažnije pozive dok smo ga intervjuirali i
to samo sat vremena nakon što je u Hrvatskom fondu za privatizaciju
(HFP) potpisao nagodbu s državom, čime mu se vraća većinski paket
dionica opatijskog hotelskog poduzeća Liburnia riviera hoteli (LRH).
Ranije tog dana, nagodba
koja se pripremala posljednjih godinu dana i koja je posljednje
»češljanje« imala u Državnom odvjetništvu, napokon je potvrđena i u
Vladi.
– Umjereno sam zadovoljan
i umjereno nezadovoljan. Moglo je biti gore i moglo je biti bolje.
Morali smo poprilično popustiti. No, u tome i jest bit nagodbe. Dogovor
kojim su sve strane zadovoljne najbolji je kraj spora koji traje više od
deset godina, polako i važući svaku riječ kazao nam je na početku
razgovora Darko Ostoja.
Fluidne procjene
Jeste li radili
izračun koliko ste popustili u nagodbi?
– Nismo, jer to ovisi o
procjeni vrijednosti cijena dionica Liburnije, što je vrlo fluidna
veličina. Mi smo, primjerice, umjesto dionica koje smo prepustili Gradu
Opatiji, dobili 162 milijuna kuna, po čemu ispada da je cijena dionice
LRH – ova današnja tržišna od 2.100 kuna. Ako tako gledamo, nismo se
ničega odrekli.
No, ako znate da smo te
dionice trebali dobiti prije pet godina a da je u međuvremenu cijena
dionica Liburnije bila tri, četiri, pet pa i sedam tisuća kuna, po tome
jesmo izgubili. Odrekli smo se i kamata, a činjenica je i da pet godina
nismo mogli upravljati nečim što je bilo naše. Sasvim smo sigurni da bi,
da smo 2005. godine dobili Liburniju, ona danas vrijedila više i bila u
boljem stanju.
Ako baš inzistirate, mogu
procijeniti da smo se nagodbom odrekli trećine od onoga na što smo
polagali pravo. Pazite, naš maksimalistički zahtjev u sporu koji se
vodio na Trgovačkom sudu u Rijeci je bio sedam tisuća kuna po dionici.
Je li točno da ste u
Bruxellesu angažirali lobista te da ste bili spremni ići pred europske
sudove?
– To je točno. Ako bismo
iscrpili sve pravne lijekove u Hrvatskoj, išli bismo do suda u
Strasbourgu. Nikako ne bismo odustali.
Godine stagnacije
Zašto mislite da bi
danas Liburnia više vrijedila da ste ju preuzeli 2005. godine?
– Mislim da je tijekom
posljednjih pet godina stagnirala. Naglašavam da LRH ima dobru upravu,
ali usprkos tome, zbog ovog joj je spora bio blokiran razvoj i
investicije.
Kad idete u Opatiju?
– Ne znam. Moram se o
tome dogovoriti s predsjednikom Uprave Liburnije Kristijanom Staničićem.
Mislim da ćemo pričekati preknjižbu dionica, što će se dogoditi za
nekoliko dana.
Imate li plan što ćete
s Liburnijom? Koji vam je prvi korak?
– Samo preuzimanje tvrtke
su zapravo tehnički koraci koji će trajati još nekoliko mjeseci. Moramo
se organizirati i snimiti točno stanje u LRH, jer trenutno raspolažemo
samo s javnim podacima poput izvješća na burzi. Plan još nemamo, ali
imamo cilj, a to je podizanje vrijednosti tvrtke. Plan će biti izrađen
nakon dubinskog snimanja.
Trebaju li se
zaposlenici bojati?
– Ne, nikako. S
predviđenim ulaganjima kojima težimo, Liburnia će još i zapošljavati
nove ljude. Nagodba između HFP-a i SN Holdinga uklanja prepreke za
ulaganja u turističke kapacitete LRH, čuva postojeća i stvara nova radna
mjesta te šalje pozitivnu poruku drugim potencijalnim ulagačima u
Hrvatsku.
Nema Arapa i Rusa
Što je s menadžmentom?
Hoćete li zadržati postojeću Upravu?
– Nećemo mijenjati
menadžment. On je, prema našoj procjeni, dobar. Možda ćemo Upravu
proširiti za još jednog člana ali nismo još izabrali tu osobu.
Bojite li se reakcija
u Opatiji? Prije pet godina vas nisu htjeli…
– U pregovorima s državom
izjasnili smo se da je dobro, i za Liburniju i za nas, da gradu ostane
25 posto dionica. A javnost? Nastojat ćemo uistinu da građanima ne damo
nikakav razlog za nezadovoljstvo.
Jasno vam je koji
značaj ima Liburnia za Opatiju i okolicu?
– Jasno mi je. Veliki.
Bilo je govora da
Liburniju preuzimate da biste je preprodali arapskim ili ruskim
investitorima. Spominjao se i vaš »deal« s hotelijerom Goranom Štrokom.
– Nikakvih Arapa i Rusa
vezano za Liburniju nije bilo niti u naznakama! Sa Štrokom smo imali
jedan predugovor, koji je ostao samo predugovor, dakle neispunjen.
To je bilo prije više od
dvije godine. On je imao neke ideje i prijedloge, dogovore s
investitorima koji su nam se činili prihvatljivi, no na žalost došla je
kriza i od svega toga nije se dogodilo ništa.
Iskustvo Valamara
Zašto kažete »na
žalost«? Je li još moguće partnerstvo sa Štrokom?
Zbog krize su se
promijenile okolnosti. No, njegov je plan bio dobar, podrazumijevao je
sve ono što i mi mislimo – razvoj, ulaganja… Poslije više nismo s njim
bili u kontaktu.
Kakva iskustva SN
Holding ima kad je u pitanju hoteljerski biznis?
– Šest godina bili smo
partneri u turističkom biznisu s današnjim Valamarom. Zajedno smo bili
većinskih vlasnici Riviere Poreč, Babinog Kuka i Rapca.
Ali više niste u tome…
– Nismo, ali smo bili
intenzivno šest godina. Osobno sam bio sudionik ideje i razvoja koncepta
na kojem je nastao Valamar, a to je hotel menadžment kompanija. Bez
obzira što više nisam u Valamaru, i dalje sam ponosan na to kako se ta
grupacija razvila i kamo ide. Znate što danas Valamar u hrvatskom
turizmu znači – a prije sedam godina ga nije bilo!
Pa hoćete li
surađivati s Valamarom?
– Moguće. Ali najprije
moramo snimiti situaciju u Liburniji i to će trajati. Gledajte, mi smo
samo vlasnici i od Uprave koja operativno vodi kompaniju očekujemo
prijedloge. Mi možemo dati strateške ideje, ali sve je na našim
menadžerima.
Dolazak Kempinskog
Kakva vam je
strategija? Hoće li u Liburniju napokon doći najjači hotelski brendovi
poput Kempinskog?
– Preuranjeno me pitate,
ali reći ću vam da se tome nadam i sigurno ćemo težiti u tom smjeru.
Koliko namjeravate
ulagati i imate li osiguranu potporu banaka za razvoj Liburnije? Dosta
hotela treba obnoviti.
– Naši vlastiti
financijski potencijali za kapitalno ulaganje u LRH nisu impresivni, ali
postoje. U odnosu na velike potrebe koje Liburnija trenutno ima –
zapravo su skromni. Ne samo da će nam trebati potpora banaka, već i
drugih financijskih investitora.
Za obnovu hotela Kvarner
već je postojao plan da LRH u njegovu obnovu uđe zajedno s jednim
investicijskim fondom. Projekt se trebao realizirati prema uputama
Kempinskog. To se nije realiziralo zbog prostornih planova i sličnih
problema, ali nadamo se da ćemo uz pomoć grada mi u tome uspjeti.
Kako će po vama
funkcionirati suvlasništvo s Gradom Opatijom? Bojite li se kontrola?
– Ne, i mislimo da će i
Grad Opatija zbog dodatnog interesa biti aktivniji kod razvojnih
planova. Drago nam je da će Grad Opatija biti naš strateški partner u
Liburniji te vjerujemo da će to partnerstvo pripomoći da Opatija vrati
svoj stari sjaj.
Kuponska privatizacija
Priča o SN Holdingu i
Liburniji komplicirana je i traje već deset godina. Vaše potraživanje
prema državi seže u vrijeme kuponske privatizacije, za koju mnogi
smatraju da je bila puna kriminalnih radnji. Kako tumačite da vas je
država morala obeštetiti?
– Teško je to ukratko
pojasniti. Država se odlučila za kuponsku privatizaciju a da se pritom
nije držala vlastitih propisa.
Mislite na argument da
su stradalnicima rata dane bezvrijedne dionice?
– Ne samo bezvrijedne,
nego su ih dali nekoliko puta premalo! I otud geneza problema. Mi smo se
kao menadžeri i profesionalci počeli boriti za prava PIF-ova i
stradalnike Domovinskog rata i zbog toga i ušli u sporove za obeštećenje
s državom.
Otkako su vam dane pa
u roku od tjedan dana zbog pritiska javnosti oduzete dionice, nije vas
pet godina bilo u javnosti. Jeste li komunicirali s nekim od političara
svo to vrijeme?
– Ne. Nula.
Pa kako ste se
osjećali?
– Na početku teško, a
kasnije jako dobro jer su me pustili svi na miru. Privatno mi je to
odgovaralo ali poslovno, naravno, ne.
Linićeve kritike
Slavko Linić vas je
najviše kritizirao.
– On je bio kritičan
prema kompletnoj kuponskoj privatizaciji smatrajući da stradalnici nisu
dovoljno dobili. Pretpostavljam da je u našem nastojanju da izborimo
veću vrijednost za PIF-ove vidio privatni interes više nego interes
stradalnika.
Pazite, na početku je u
SN Holdingu bilo 33 tisuće izvornih malih dioničara. Danas ih je ostalo
nešto manje od pet tisuća, jer su ostali prodali svoje dionice.
Dakle, iz godine u godinu
se udio stradalnika smanjivao, a rastao je broj kapitalnih investitora.
Zato vjerojatno Linić i jest u tome vidio samo privatni interes.
Što trenutno radi SN
Holding?
– Trenutno razvijamo
određene projekte energetike iz obnovljivih izvora, tu mislim na vjetro
i solarne parkove i to kroz firmu FEH. Očekujemo još investitora na tim
projektima. Trenutno su nam zbog krize usporene investicije u nekretnine
na moru, konkretno u stambenim zonama u Rovinju te u Starigradu na
Hvaru.
Sudjelujemo u izgradnji
jednog staračkog doma. Iznajmljujemo poslovni prostor i garažu u Zagrebu
gdje i jest sjedište SN Holdinga. Znate, i mi smo se iscrpili od slučaja
LRH.
|
