Predsjednica odbora turizma Marina Cvitić i predsjednik SIK-a Bruno Bulić na konferenciji za novinare, održanoj 12. siječnja u Rijeci, upoznali su javnost sa stavovima SIK-a o najavi smanjenja PDV-a u turizmu te o tome za novinare pripremili i pisani materijal sljedećeg sadržaja:

„Stopu PDV-a na turističke usluge potrebno je smanjiti. Samo tri zemlje od 27 članica EU (Danska, Slovačka i V. Britanija) i Hrvatska imaju standardnu stopu PDV-a na hotelske usluge, dok 24 zemlje imaju snižene stope PDV-a. Što se tiče stope PDV-a na usluge restorana podjednako je onih koji imaju standardnu i sniženu stopu PDV-a, ali, kada se uzmu u obzir  nama konkurentske mediteranske zemlje, osim Malte, sve mediteranske zemlje primjenjuju sniženu stopu PDV-a.

Stoga je razumljivo da Hrvatski turizam, neravnopravan na tržištu i ne može biti konkurentan pa Sindikat Istre i Kvarnera podržava najave ministra turizma o smanjenju PDV-a na turističke usluge. Međutim, samo „obećanja turističkih i strukovnih udruga da se novac neće prelijevati u džepovima tvrtki ili privatnih turističkih djelatnika“, kako je naveo ministar turizma, nisu i ne mogu biti dovoljna. Prilikom nabrajanja koji učinci moraju biti smanjenjem PDV-a (nabrojio je smanjenje cijena turističkih usluga, povećanje investicija, odnosno ulaganje u kvalitetu, povećanje broja radnih mjesta u turizmu), ministar je, nažalost, zaboravio povećanje plaća radnika. A upravo nas to najviše žalosti i to iz dva razloga:

1.      Preduvjet za snižavanje stope PDV-a u Francuskoj na 5,5% bio je, osim povećanja investicija i povećanje mase plaća (kako kroz otvaranja novih radnih mjesta, tako i povećanja postojećih plaća radnika, što je predstavnik hotelijera iz Francuske nedvosmisleno iznio na XIV Kongresu hotelijera koji se u listopadu održao u Zagrebu

2.      Ministru koji dolazi iz najveće turističke kompanije u Hrvatskoj jako je dobro poznato da su plaće turističkih radnika podcijenjene, da su 18% niže od prosječne plaće RH, te da su glavni argumenti poslodavca da se plaće ne povećaju ili bitno manje povećaju bila velika porezna opterećenja.

Turizam je strateška grana gospodarstva RH i zaslužuje da bude povlaštena, čime će hrvatski turizam postati konkurentan, jer vjerojatno su prednosti snižavanja stope PDV-a znale iskoristiti zemlje koje su to prije uvele. Međutim, na način kako se to predlaže u Hrvatskoj, bojimo se da će profitirati samo hotelijerske tvrtke koje su većinom u stranom vlasništvu i koje ili izvlače dobit iz firmi kroz dividende ili na različite načine kroz menedžment kompanije ponovno izvlače novac iz tvrtki, a od toga nemaju koristi ni radnici, ni lokalna samouprava ni državni proračun. Stoga Sindikat Istre i Kvarnera podržava namjeravane mjere Ministarstva turizma, ali na način da kroz zakonske akte ili uredbe utvrde mehanizmi koji će spriječiti poslodavce, odnosno vlasnike hotelskih kuća da se razlika ne zadrži isključivo za sebe, u cilju njihovog bogaćenja, odnosno da se točno definira namjena razlike tih sredstava.   

Što se tiče smanjivanje cijena, teško je očekivati smanjenje cijena, posebno kad se radi o hotelskom sektoru, osim u predsezoni i posezoni,  jer cijene diktira tržište, odnosno ponuda i potražnja. Međutim, ukoliko se postigne taj cilj da se sniženjem cijena u pred i po sezoni produlji sezona, to je jedan pozitivan efekt sa sindikalnog aspekta koji će omogućiti radnicima na određeno vrijeme da njihov radni odnos bude duži, ili pak omogućiti dijelu radnika i stalni radni odnos. 

Niži PDV utjecat će na povećanje prometa i dobiti koji, ukoliko se žele postići željeni efekti, mora s jedne strane  reinvestirati u postojeće ili nove objekte i sadržaje koji će omogućiti stvaranje novih radnih mjesta, a s druge strane u povećanje plaće radnika.  Naime, prosječne plaće radnika u turizmu  iznose 4.606 kuna i za 800 kuna, odnosno za gotovo 18% su niže u odnosu na prosječnu plaću RH, a u taj prosjek ulaze i plaće menegera koji u ukupnoj masi plaća nose i preko 20%. Posebno treba napomenuti kako nema direktora u turizmu RH koji, uz sve beneficije, ima plaću ispod 20.000 kuna neto (gornju granicu ne bi ni spomenuli), iz čega proizlazi da je prosječna plaća radnika pod Kolektivnim ugovorom ne iznosi ni 4.000 kuna.

Da bi trebalo uredbom ili nekim zakonskim aktom koji će obvezivati poslodavce da će novac koji ostanu turističkim tvrtkama s osnova smanjenje stope PDV-a kontrolirano i namjenski trošiti, govori i činjenica da je lanjska sezona bila i više nego uspješna, ali ipak ni u jednoj kompaniji nije došlo do povećanja plaća radnika, već samo jednokratne nagrade koje su u nekim tvrtkama bile gotovo zanemarive. Znači povećanje prihoda i dobiti osjetili su samo turističke kompanije, odnosno vlasnici. Stoga apeliramo na ministra turizma da obveže strukovne udruge (hotelijere, restoratere, kampiste i putničkih agencija ) da će dio sredstava sa osnove smanjenja stope PDV-a uložiti i u povećanje plaće radnika. Potrebno je točno utvrditi omjer namjene tih sredstava za pojedine namjene (sniženje cijena usluga, ulaganje u investicije ili podizanje kvalitete usluge, zapošljavanje, odnosno zadržavanje postojećih zaposlenika, povećanje plaće radnika), a da, u slučaju neispunjavanja obveza kako u pogledu povećanja plaća, tako i ispunjavanja drugih obveza, snose i štetne posljedice, odnosno oduzimanje sredstava koja nisu namjenski utrošena.

 Ujedno pozdravljamo najavu zamjenika ministra turizma g. Olega Mandića da će se oporezovati imovina turističkih kompanija koja nije u funkciji, što je na području Primorsko goranske županije značajno zastupljeno, počevši od Opatije s hotelom Paris u vlasništvu tvrtke IN-MAR, ali i nekim objektima  u sastavu LRH, do Krka gdje su hoteli na samom moru u Haludovu u potpunom rasulu.

 Pozitivno ocjenjujemo i najavu da će se neprivatizirane hotelske tvrtke najprije restrukturirati pa privatizirati i u tom pogledu očekujemo da će se voditi briga o referencama ponuditelja, kako ne bi , kao što je to bilo do sada, tvrtke preuzeo špekulantski kapital, od čega nitko nije imao koristi, ni lokalna samouprava, ni država, a radnici su završili na ulicu i na teret države“.