BRUNO BULIĆ – PREDSJEDNIK SINDIKATA ISTRE I KVARNERA O SVE LOŠIJEM POLOŽAJU HRVATSKIH RADNIKA

Bogataši u Hrvatskoj financiraju izbore, a političari im kasnije taj novac vraćaju kroz zakonsku regulativu. Vrlo brzo očekujem izlazak Hrvata na ulice jer sve više obitelji ne može preživljavati.

Hrvatska je ušla u još jednu godinu u kojoj  se ne nadzire kraj krizi. Štoviše, očekuje se da će 2012 biti posebno teška, čemu treba pridodati i uteg daljnih  racionalizacija, podizanje stope PDV-a i  uvođenja novog poreza na imovinu. Dodatnih rupica na remenu čini se  nema.  O sve lošijem položaju hrvatskih radnika te opasnoj sprezi politike i kapitala razgovaramo sa Brunom Bulićem, predsjednikom Sindikata Istre i Kvarnera.

Koliko je uopće radnih mjesta u Hrvatskoj,  a  posebno u Istri  izgubljeno u protekloj godini, koliko je tvrtki ugašeno i u kojim je branšama situacija najteža ?

- U Hrvatskoj se barata podatkom od 30 do 35 tisuća izgubljenih radnih mjesta, a neki analitičari spominju i 40.000.  No statistika pulske službe zavoda za zapošljavanje kazuje da se u Istarskoj županiji broj radnih mjesta nije bitno smanjio, praktički je ostao na istom. Međutim došlo je do nečeg drugog vrlo negativnog. Izuzetno se povećao broj ugovora na određeno vrijeme . To je vidljivo i po zimskim podacima s biroa rada. U veljači se očekuje oko 11.000 ljudi u evidenciji zavoda, dok se ljeti ta brojka kreće oko 2.300.  Očito ima tvrtki koje su se ugasile, ali i one koje su zaposlile nove radnike. Na području Istarske županije ugasile su se dvije tvrtke u kojima djeluje naš Sindikat. Metalac i tekstilna firma Irza u Labinu. Međutim istovremeno se sve veći broj ljudi zaposlio u Tvornici poljoprivrednih strojeva u Labinu, pa je na koncu više zaposlenih nego što je izgubljenih radnih mjesta.

 Može li se sadašnja situacija usporediti s onom iz 90-tih?

 Današnju situaciju ne možemo uspoređivati s 1990 ima, jer je ondašnja kriza bila rezultat legalizirane pljačke hrvatskog gospodarstva. I tada je masa ljudi završila na cesti. Današnja sitaucija rezultat je teškog položaja pojedine djelatnosti na tržištu s jedne strane, a s druge strane postoji nezasitnost odnosno težnja vlasnika za što većom dobiti, a na teret iskorištavanja radnika. U najlošijem je položaju sigurno graditeljstvo jer su investicije u toj djelatnosti u zadnje dvije godine pale za 70 posto što je „povuklo“ i radna mjesta. Međutim, stradali su i svi manji i srednji obrti, odnosno poduzeća koja ne mogu pratiti nelojalnu konkurenciju s dalekog istoka, gdje je cijena rada i desetorostruko manja nego u Hrvatskoj. To je znak da hrvatskom prije svega vlada trgovački lobi. Te prljave odnose stvorila je globalizacija. Najveći neprijatelj radništva u svijet pa tako i u Hrvatskoj su Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i MMF. Oni su najveći zločinci radništva a prepoznali su ih mladi naraštaji u Americi, okupljeni u pokretu Okupirajmo Wall  Street. Tamo gdje je prljavi kapitalizam stvorio najveće suprotnosti u društvu, tamo prvo i eskaliraju socijalni problemi

- Nekad su se radnici borili da ostvare radnička prava, a danas gube bitku s poslodavcima da dosegnuta prava uopće zadrže. Kakvom ocjenjujete prošlu godinu kada je riječ o pravima radnika i što ih tek čeka ?

 To je točno. Nekad je radnička svijest bila na puno većoj razini, nego što je to sada, a osnovni razlog je to što su mediji puno objektivnije pisali i izvještavali o stanju u gospodarstvu i o socijalnoj politici. Danas su ti mediji zapravo u rukama bogatih i „peru“ mozak radnicima i građanima. Očekujem vrlo brzo „pojavljivanje ulice“ u ovom našem društvu u organizaciji sindikata ili bez njih, jer sve više obitelji ne može preživljavati, tako da se bliži kritična masa kada će sve skupa eksplodirati. Točno je da sindikati polako ali sigurno gube bitku s poslodavcima jer je u Hrvatskoj od 90-ih do danas došlo do neprirodne sprege između političara i bogataša. Bogataši financiraju izbore, a političari im kasnije taj novac vračaju kroz zakonske regulative. Nitko toko je dosad u Hrvatskoj bio na vlasti, nije bio socijalista. Svi podržavaju neoliberalni kapitalizam, tako i Kukuriku koalicija.

Svjedoci smo svakodnevnog smanjivanja ili zamrzavanja plaća, pogotovo u prehrambenom sektoru. Je li SIK u prethodnih godinu dana uspio i u kojim tvrtkama ispregovarati bolje plaće ili uvijete rada ?

Što se tiče plaća, one se u Istri nisu smanjivale u apsolutnom iznosu, u jednom dijelu poduzeća ostale su iste u apsolutnom iznosu. Međutim smanjivao se standard radnika i njihovih obitelji, umirovljenika i svih ostalih građana jer su u međuvremenu troškovi života rasli tako da se istim novcem može kupiti puno manje nego prije. U nekim smo tvrtkama uspjeli dignuti plaće, to su prije svega turistička poduzeća., međutim radi se o povećanju od jedan do tri posto koje je puno manje od troškova života. I dalje je naš osnovni zadatak kolektivno pregovaranje na nivou poduzeća, to je jedino što se može napraviti.

Hoće li nakon najavljenog poskupljenja plina i električne energije uslijediti lančana reakcija ? Očekujete li u 2012 rast cijena hrane, odjeće, stanovanja i koliko će one dodatno opteretiti kućni budžet ?

Jasno da hoće. Svako poskupljenje energenata ili bilo kojeg ulaznog troška u stvaranju bilo kojeg proizvoda rezultira povećanjem cijene tog proizvoda, neovisno radi li se o kruhu ili stroju za šivanje. Uvijek se u konačnici svaki input manifestira kroz povećanje cijena.

Podržavate li uvođenje poreza na imovinu i kako će se on odraziti na život prosječnog Hrvata zna li se da je veliki broj građana naslijedio nekretnine koje ne iznajmljuje nego ih povremeno koristi i više su uz njih emotivno vezani ?

Apsolutno ne podržavam uvođenje poreza na imovinu jer jedini koji ga neće moći platiti su obični radnici, najsiromašniji sloj društva koji su došli u vlasništvo nekadašnjih društvenih stanova ili koji su dobili nekakvu nekretninu od svojih roditelja. Ne mogu je niti održavati a kamo li platiti porez. Ja sam za uvođenje poreza na dobit prema švedskom modelu : reinvestiranu dobit osloboditi poreza a sve drugo progresivno oporezivati.

Koje su aktivnosti SIK-a u ovoj godini: gdje krećete u pregovore i ima li uopće mjesta za pregovore u ovim kriznim vremenima ?

Mi već sada pregovaramo o plaći za 2012 u kompletnim turističkom sektoru. Većinski smo sindikat u turizmu istarske županije, u Plavoj Laguni, Rivieri Adriji, Maistri i Laguni Novigrad, a dominiramo i u Liburniji Riviera hotelima. U turizmu je prosječna neto plaća  nešto veća od 4800 kuna, 18 posto ispod prosjeka RH. No u taj su prosjek uključeni i posebni ugovori, kao i menađerske plaće. Treba napomenuti da nema direktora u toj branši s mjesečnim primanjima nižim od 25.000 kn neto, a neki dosižu i 70.000 kuna. Usto, na raspolaganju su im automobil, kreditna kartica, novčani iznos za reprezentaciju, a puno njih ima i osiguranje sa dospijećem na obitelj. Ako se ništa ne dogodi, novac ide u familiju. U turizmu su počeli vladati robovlasnički odnosi, u smislu posebnih ugovora koji se sklapaju sa običnim radnicima, a u kojima nema standarda što je posebno izraženo u Liburnija Riviera hotelima.

Turistički sektor je u ovom trenutku jedna od najvećih tihih tvornica invalida u Hrvatskoj, jedna trećina je stalno zaposlenih a dvije trećine sezonaca. Nakon ulaska u EU možemo očekivati i dolazak sezonske radne snage iz Bugarske, Rumunjske, Mađarske i Slovačke, jer je u tim državama plaća izražena u eurima manja nego u Hrvatskoj, što naravno ne znači i da im je kupovna moć manja.

Očekujete li pad ili zamrzavanje plaća i mirovina u ovoj godini ?

Ne očekujem zamrzavanje plaća niti mirovina. Standard će realno pasti. Biti će veći indeks rasta troškova života. Što se tiče javnog sektora, svatko je dužan kolektivno pregovarati. Kolektivni ugovor je jedan živi organizam koji se mora temeljiti na realnosti kako u tvrtki tako i u društvenom i javnom sektoru. Trošak javne potrošnje je jako velik.

U ovoj državi stvorena je prevelika birokracija, previše je zaposlenih, naime prevelik broj zaposlenih nije rezultat ničije samovolje, nego dugogodišnjeg stvaranja birokratizirane države u kojoj treba gomila papira za bilo što, pa ih netko treba i napisati. Međutim, ako državi fali novaca ona ga može vrlo lako naći, a ja dajem konkretan prijedlog. Prvo neka donesu konkretan prijedlog poput onoga u SAD-u, da se onog koji potkrada državu kazni isključivo zatvorom od 3 do 10 godina. Tako će se iz obrta i malog i srednjeg  poduzetništva sliti hrpa novaca u državni proračun jer sada više od 80 posto, možda i više gospodarskih subjekata imaju prijavljene radnike na minimalcu, a ostatak dobijaju u gotovoni.Neka za taj prekršaj bude zatvorska kazna. Protiv sam novčanih  kazni, jer ih poslodavci lako plate. U SAD-u se za to dobiva i 25 godina zatvora. Državu nitko nesmije potkradati.